Radionica od četiri sudionice prava je mjera, rekla bih grčki zlatni rez. Sve je jasno, a mami poglede i uzdahe, sve je izazov na užitak i radost. Sve je prigušeno, pristojno, a opet razuzdano, obijesno. Puno smijeha, otvaranja, predstavljanja sebe i uživanja u viđenju drugih. Svaka sa svojim pogledom, svojom osobnošću i predanošću da se visoko uzdigne na prste i pogleda iza sebe, preko svoga ramena, u život koji živi, svakodnevicu koja obećava i stremi u nova polja znanja, koje je zajedničko, i koje zrcali uhvaćeni trenutak radosti, baš onakav kakav treba biti. Novi pogled na iste stvari, istu odjeću, ali drugi gard. To je izraz osobnosti podcrtan upravo na ovoj radionici.

Biti umjetnica u vlastitom ormaru uz pravo vodstvo, diskretan smjer kroz prava pitanja – svrha je pogođena, a jedinstvenost u tri susreta druženja lijepa je uspomena koja se pretvorila u prijateljstvo.

Maja Gregl: Žuta suknja

visoke krošnje s grozdovima cvjetova

roza i bijelim

pogled su s mojega prozora

ples je počeo.

Roza rukavi proviruju i mašu

naračasta majica pripijena uz skladno tijelo

na trikou boje ljubice

crni čipkasti negliže rasplesane crvenokose mladosti

i moja žuta suknja.

Morska, fluorescentna u odsjaju plave košulje ljetnog neba

koja me nosi na stijene dok se ogledam u zvijezdama morskim

na dnu mora.

Plesna je to suknja u kojoj je zaostao miris potoka iznad Veternice

u kojemu sam ispirala keramičku žlicu iz Kine, davnu uspomenu.

Suknja u koju su utkane crvene mrlje od boršča,

zaostalo uvelo lišće na vlažnoj travi uz koju raste divlji luk

i opija me dok se zamatam tkaninom koja postaje priča

zahvaljujući tebi,

Marina.

The art is love

Piše na crnoj majici jedne plesačice

a ja plešem u žutoj suknji koju sam iz svečane ljetne pretvorila u plesnu

zahvaljujući susretu s tobom,

Marina.